
DUGOSELCI ZADRŽALI ŠANSE ZA 1.B LIGU POBJEDAMA U 7. I 8. KOLU 2. LIGE CENTAR
Jučer smo otputovali u Prelog kako bismo odigrali 7. i 8. kolo 2. lige centar u kojem su nam protivnici bili ŠK PIK Vrbovec i ŠK Samobor.
U jutarnjem kolu smo se suočili sa nominalno “slabijom” ekipom Vrbovca koja se nalazi na začelju tablice. Međutim, ako nas je iskustvo ičemu naučilo – u 2. ligi centar se ne smije nikoga podcijeniti jer je svaki meč težak na svoj način. Meč protiv Vrbovca je bio najbolji dokaz tog “postulata”.
Doduše, na početku se činilo kako sva voda ide na naš mlin. Prvi je partiju završio Ante na četvrtoj ploči koji je izišao jasno bolji iz otvaranja, te zatim konsolidirao tu prednost, pojeo protivniku Vladi Čauševiću par pješaka na kraljevom krilu, što je izazvalo trenutnu predaju.
Drugi je završio predsjednik Vjeko. Nakon vrlo teoretske rasprave u Sicilijanci nastala je vrlo tvrda i jednaka pozicija u kojoj je objektivno bilo vrlo teško naći plan za igru na pobjedu za bilo koju stranu. Jednostavno vrlo solidna i dobra partija s obje strane. Iako je imao par “mini” šansi u ranijoj fazi za igrati na više, Vjeko nije bio nezadovoljan remijem – pogotovo jer se u tom trenutku činilo da taj remi osigurava pobjedu u meču, s obzirom na to da su Martin i Sandro u tom trenu imali odlične pozicije.
Međutim, druga liga centar ne bi bila druga liga centar bez drame i kidanja živaca. Dok je Sandro vrlo uvjerljivo realizirao svoju prednost u partiji u kojoj je osvojio pješaka rano u otvaranju, Martinu u nevjerojatnom spletu okolnosti pada zastavica u završnici sa figurom više.
S obzirom na to da je u tom trenutku Franjo na trećoj ploči bio potpuno izgubljen (svaka čast njegovom protivniku na odlično odigranoj partiji), sve je ovisilo o Dujinoj partiji na zadnjoj ploči protiv vrlo solidnog Antonija Matića.
U mrtvoj remi poziciji, Duje se hrabro odlučuje na žrtvu figure za par pješaka kako bi stvorio niz slobodnjaka na daminom krilu. Iako je objektivna ocjena pozicije nakon prihvaćanja žrtve nejasna, s praktične strane žrtvu je vjerojatno bolje bilo ne prihvatiti. Usprkos velikoj vremenskoj oskudici i izrazito velikom ulogu, Duje je suvereno “nagurao” pješake, promovirao damu i donio neprocjenjiv bod za konačnu pobjedu u meču od 3.5-2.5.
Nakon te drame, čekao nas je još jedan neugodan izazov u obliku ekipe ŠK Samobor, koja u svojim redovima ima dva mlada hrvatska fidemajstora, Bornu Franca i Andreja Gala. Iako su došli u ponešto oslabljenom sastavu (jer 2. liga centar i ljudima se ne putuje – više riječi o tome na kraju posta), i dalje smo se pribojavali tog meča i znali da će biti dosta izazovan.
I iako bi konačan rezultat sugerirao da je meč bio “lagan”, the devil is in the details. Prvi je svoju partiju završio Duje, koji je nakon jutarnjeg maratona sigurno bio iscrpljen. Iako je postigao veliku prednost iz otvaranja, propustio je naći neke najbolje nastavke te je na kraju morao pristati na remi ponavljanjem poteza.
Idući je svoju partiju završio naš tajnik Marinko. Protiv mladog Ivana Marfata (dečka koji je šah počeo igrati relativno nedavno i brzo dosegao zavidnu razinu), Marinko je rano upao u probleme u oštroj varijanti poluslavenke. Međutim, u takvoj dvosjekloj i kompliciranoj poziciji i on je imao svoje adute u vidu uznapredovalih pješaka na kraljevom krilu koji su – nakon izmjene dama – odlučili partiju.
Taj “preokret” na petoj ploči se činio presudan za tijek meča, jer se u tom trenutku činilo da su Franjo i Vjeko značajno bolji, a Ante i Sandro u najmanju ruku ne slabiji. Možda je ta brzinska ocjena bila i pogrešna, jer je Ante idući dobio svoju partiju gotovo “Carlsenovskom” tehnikom u završnici lovca protiv konja gdje je svaka strana imala samo dva pijuna.
Nakon njega, svoju partiju protiv mladoga Andreja Gala je dobio i Sandro, potvrdivši svoju odličnu formu. U kompliciranoj holandskoj, činilo se kako je Sandro postepeno nadigrao svog protivnika te mu na kraju dao lijep mat topom i lovcem na tabli punoj figura.
Nakon ta dva rezultata sudbina meča je bila odlučena te je jedino bilo pitanje kojim ćemo rezultatom pobijediti. S obzirom na pozicije na prve dvije ploče, 5.5.-0.5 se činilo gotovo neizbježno. Ali u nevjerojatnom raspletu Vjekoslav gubi partiju nakon propuštenih dobitaka, unatoč materijalnoj prednosti kroz “pola partije”.Treba svakako pohvaliti Vjekinog protivnika Franca na vrlo tvrdoj i upornoj obrani i borbi, te na vrlo uvjerljivoj i suverenoj igri od trenutka kada se partija preokrenula.
S druge strane, ista sudbina nije zadesila Franju. Iako je i on bio uvjerljivo bolji cijelu partiju, pronaći pravilan plan “probijanja” nije bilo lagano. Nakon žrtve kvalitete i izmjene dama, završnica je bila izrazito nejasna, ali je u obostranom zeitnotu Franjo uspio “nagurati” svoje slobodne pješake te ostvariti pobjedu za konačan rezultat u meču od 4.5:2.5.
Nakon ove dvije pobjede, zaostajemo jedan meč bod za klubom Tomislav Gorana iz Svetog Ivana iz Žabnog, koji su jučer remizirali sa Poletom iz Buševca i uvjerljivo pobijedili Vrbovec.
U svakom slučaju, nastavak lige nas očekuje već idući tjedan, gdje nas očekuju mečevi sa ekipama Stridonom II i Krapinom, u kojima ćemo pokušati zadržati maksimalan učinak u drugom dijelu i nadati se kiksu Tomislav Gorana.